Demencija je pojam koji označava prvenstveno oštećenje pamćenja, a potom i drugih intelektualnih sposobnosti i osobnosti. Ovo stanje ima posljedice ne samo na oboljelu osobu, već i na njegovu kompletnu okolinu, budući da dementna osoba postaje sve više zavisna o tuđoj pomoći
Demencija je sindrom uzrokovan bolešću mozga, i obično se radi o hroničnom ili progresivnom toku, ali uvijek postoji višestruko oštećenje viših kortikalnih funkcija kao na primjer pamćenje, mišljenje, orijentacija, shvaćanje, računanje, sposobnost učenja, jezik i rasuđivanje.
Demencija kao skup različitih simptoma
Demencija uzrokuje značajan pad u intelektualnom funkcioniranju, ali i narušava svakodnevne životne aktivnosti kao što su odijevanje, pranje, uzimanje hrane, održavanje lične higijene, a posebno fiziološke aktivnosti poput mokrenja i stolice. Pad intelektualnog funkcionisanja vrlo je individualan te ponajprije zavisi o bolesnikovu socio-kulturnom miljeu.
Kod dijagnostikovanja demencije uvijek se obraća pažnja na pad sposobnosti mišljenja i pamćenja koje neposredno dovode do narušavanja aktivnosti svakodnevnog života. Kod demencije je karakteristično da je pamćenje oštećeno pri usvajanju, pohranjivanju i reprodukciji novih informacija, a sadržaji koji su poznati od ranije također se mogu izgubiti pogotovo u kasnijim stadijima bolesti. Demencija nije samo poremećaj memorije, već postoje oštećenja mišljenja, sposobnost rasuđivanja te smanjenje stvaranja novih misli i ideja.
Što je demencija i koliko se često javlja
Demencije su bolesti koje se većinom javljaju kod starijih ljudi, a s obzirom da se radi o ljudima koji nisu radno (a često niti intelektualno) aktivni, početni simptomi mogu biti i neprimjećeni. Oboljela osoba rijetko primjećuje svoja sve veća ograničenja ili ih pak negira. S druge strane, okolina ih zamjenjuje s dobroćudnom staračkom zaboravljivosti, a postoji uvriježeno i pogrešno mišljenje da su intelektualno propadanje i sve veća ovisnost o okolini normalne posljedice starenja. Takve osobe ljekaru odlaze (ili ih dovode) tek kada se jave smetnje ponašanja, agresivnost, sklonost lutanju i noćni nemir.
Zbog čega dolazi do demencije
Nedovoljno se naglašava da prekomjerna konzumiranje alkohola (uslijed direktnog toksičnog djelovanja) može uzrokovati demenciju.
Iako je demencija kod Alzheimerove bolesti najčešći i najpoznatiji oblik ovog problema, to nije jedini oblik demencije. Propadanje intelektualnih sposobnosti može se javiti uz bolesti moždanih krvnih žila, kao i kod traumatskih povreda mozga. Međutim, sve se više smatra da je većina demencija miješanog uzroka (dakle, kada se radi o kombinovanoj patologiji karakterističnoj za cerebrovaskularnu i Alzheimerovu bolest).
Većina demencija (kao ona kod Alzheimerove bolesti) ima postepen i nezaustavljiv tok jer se javljaju kao posljedica napredujućih oštećenja mozga. Iako točan mehanizam nastanka oštećenja moždanih stanica kod Alzheimerove bolesti nije sasvim razjašnjen, naučnika se slaže da je posredovan nakupljanjem patoloških proteina (beta-amiloidni plakovi i tau-čvorovi) u i između živčanih stanica.
Nedovoljno se naglašava da prekomjerno konzumiraanje alkohola može uzrokovati demenciju. Alkohol direktnim toksičnim djelovanjem i posrednim (deficit vitamina, česte traume glave, poremećaji zgrušavanja krvi i krvarenja) oštećuje mozak pa na taj način dovodi do demencije koja je (suprotno uobičajenom vjerovanju) često i ireverzibilna i težeg stepena, zbog čega zahtjeva smještaj oboljele osobe u instituciju.
Simptomi demencije
Rani simptomi demencije nalikuju depresiji, ali razlikovanje ova dva stanja je ključno za daljnji pristup oboljeloj osobi.
Određeni, istina mali broj demencija može se izliječiti, što znači da oboljela osoba može ponovno funkcionisati kao i prije nastupa oštećenja. To je i glavni razlog zbog čega je nužno što ranije, odmah kada se primijete smetnje pamćenja i drugi simptomi, provesti ciljane preglede koji ukazuju na potencijalno izlječive uzroke propadanja spoznajnih funkcija. Tu spadaju metabolički poremećaji (endokrinološki poremećaji, manjak vitamina, zatajenje bubrega i jetre), upalne bolesti mozga (autoimune bolesti, infekcije), tumori mozga i hematomi, neki oblici epilepsije, trovanja i porast tlaka u lubanjskoj šupljini.
Simptomi koji prethode razvijenoj bolesti su promjene osobnosti, sumnjičavost, postupan gubitak interesa, nagle promjene raspoloženja i razdražljivost, te smetnje spavanja vrlo rano u toku bolesti. Ovi simptomi lako se zamijene sa simptomima depresije, ali razlikovanje početne demencije od depresije je ključno, s obzirom da se depresija u većini slučajeva može zadovoljavajuće liječiti. Međutim, depresija se često javlja i kod dementne osobe te dodatno pogoršava ionako narušeno funkcioniranje. To znači da se u svakom slučaju poremećaji raspoloženja moraju prepoznati i što ranije započeti s liječenjem.
U kasnijim fazama bolesti javljaju se, ovisno o tipu demencije, i drugi simptomi poput halucinacija, smetnji gutanja i motoričkih oštećenja. Zbog njih oboljeli postaje vezan uz krevet i sasvim ovisan o tuđoj pomoći.
Insomnija ili nesanica – poremećaj spavanja
Mogućnosti prevencije
Dobar životni standard, uravnotežena prehrana, fizička i mentalna aktivnost, bogat društveni život, stimulativni okoliš i zdrav san su glavne mjere u borbi protiv demencije.
Demencija ima iste faktore rizika kao i kardiovaskularne bolesti (pušenje, pretilost, visoki krvni tlak, neregulirana šećerna bolest, visoke masnoće u krvi) pa se njihovom kontrolom umanjuje i rizik nastanka demencija. Često se nailazi na uzrečicu “ono što je dobro za srce, dobro je i za mozak”. Čekajući pronalaženje lijeka, dobar životni standard, uravnotežena prehrana, fizička i mentalna aktivnost, bogat društveni život, stimulativni okoliš i zdrav san se shodno tome čine razumnim strategijama u borbi protiv demencija.
Pratite nas na društvenim mrežama