Autoimune bolesti – uzroci, simptomi, dijagnostika

Autoimune-bolesti-–-uzroci-simptomi-dijagnostika

Autoimune bolesti su specifična grupaa raznih poremećaja i bolesti koje karakteriše pretjerana aktivnost imunog sistema usmjerena protiv vlastitih tkiva.
Imuni sistem predstavlja niz složenih mehanizama koji učestvuju u odbrani organizma od stranih materija, kao što su bakterije, virusi, paraziti i tumorske ćelije. Kada imuni sistem greškom počne da napada sopstveni organizam, odnosno počne da stvara antitijela protiv sopstvenih ćelija, dolazi do pojave autoimunih bolesti.

Neke autoimune bolesti dovode do oštećenja samo jednog organa (npr. Diabetes mellitus tip 1 u kome dolazi do oštećenja pankreasa), dok druge autoimune bolesti mogu zahvatiti cijeli organizam (npr. sistemski eritemski lupus – SLE).

Nije poznat tačan uzrok pojave autoimunih bolesti

U većini slučajeva na pojavu bolesti utiču:

Genetska predispozicija (nasledni faktori) – osobe koje imaju člana porodice sa autoimunom bolešću imaju veću vjeravotnoću da i same obole.
Pol – žene obolevaju češće od muškaraca.
Starost – većina autoimunih bolesti se javlja kod mladih i osoba srednjih godina, mada postoje neke bolesti koje su specifične za starije osobe.
Spoljašnji faktori – hemikalije (teški metali, pušenje, pesticidi), lijekovi, stres, ultraljubičasto (UV) zračenje, nepravilna ishrana, virusne i bakterijske infekcije.
Simptomi autoimune bolesti
Često su prvi simptomi autoimune bolesti umor, bolovi u mišićima i blaga groznica. Kod većine autoimunih bolesti javljaju se crvenilo, temperatura, bol i otok.

Specifični simptomi zavise od vrste autoimune bolesti, odnosno od zahvaćenih delova tela:

zglobovi: bol i ukočenost
štitasta žlezda: umor, povećanje ili smanjenje telesne težine, bolovi u mišićima
koža: osip, plikovi i promena boje
Jedan od čestih simptoma koji prati sistemske autoimune bolesti (bolesti koje zahvataju celo telo) je tzv. Rejnoov fenomen. On se karakteriše promenom boje prstiju pri izlaganju hladnoći i/ili stresu i pojavom bola i neprijatnog osećaja u šakama i stopalima.

Zahvaćena područja postaju bljeda i izuzetno bolna, a napredovanjem bolesti zahvaćena koža postaje izrazito tvrda, napeta i beličasta.

Postavljanje dijagnoze autoimune bolesti

Postavljanje dijagnoze autoimunog oboljenja može biti dugotrajan i stresan proces. Dijagnoza se postavlja na osnovu simptoma, anamneze, fizikalnog pregleda, laboratorijskih nalaza, imidžing tehnika (rentgensko snimanje, ultrazvuk, CT, MRI) i u nekim slučajevima- biopsije.

Najčešće autoimune bolesti

Najčešće autoimune bolesti su : urtikarija(koprivnjača), sistemski eritemski lupus (SLE), reumatoidni artritis, Hašimoto tireoiditis, multipla skleroza, Sojognerov sindrom, Miastenija gravis, ankilozirajući spondilitis, sistemska skleroza (sklerodermija), polimiozitis i dermatomiozitis

Urtikarija (koprivnjača)

Smatra se da se više od polovine svih slučajeva hronične idiopatske urtikarije razvija autoimunim mehanizmom, prvenstveno produkcijom autoantitelima protiv receptora imunoglobulina E (IgE) visokog afiniteta.

Brojna autoimuna stanja, uključujući sistemski eritematozni lupus, polimiozitis, dermatomiozitis i reumatoidni artritis, povezana su sa hroničnom urtikarijom.

Koprivnjaču karakterišu promJene na koži poput eritematoznih (crveni otok) papula i plakova praćenih svrabom, akutnog ili hroničnog karaktera koje mogu biti poslJedica uzročnika različite etiologije.

Sistemski eritemski lupus (SLE)

Kod osoba sa lupusom stvaraju se autoantitela usmjrena na tkiva u cijelom telu. Najčešće su zahvaćeni zglobovi, pluća, krvne ćelije, nervi i bubrezi.
Žene oboljevaju deset puta češće nego muškarci od ove vrste autoimune bolesti. Uz crvenilo lica u obliku leptira, crvenkasti osip se može pojaviti i po čitavom tijelu, a javljaju se i bolovi u zglobovima i povišena telesna temperatura

Reumatoidni artritis

Reumatoidni artritis je upalna bolest vezivnog tkiva, koja dovodi do ukočenosti, bola, gubitka pokretljivosti i upale zglobova.
Iako su glavni simptomi vezani za hroničnu upalu zglobova, bolest može da napadne i hematološki, kardiovaskularni i respiratorni sistem. Najčešće pogađa žene od 40 do 60 godina starosti.

Hašimoto tireoiditis

Hašimoto je autoimuno oboljenje koje dovodi do stvaranja autoantitela usmjerenih ka štitnoj žljezdi.
Uzrok nastanka ove autoimune bolesti nije još uvek poznat, ali je svakako povezan sa razvojem autoimunog procesa u organizmu. Iako se dijagnoza Hašimoto tireoiditisa češće postavlja kod osoba ženskog pola, može se javiti i kod muškaraca.

Multipla skleroza

Do pojave multiple skleroze dolazi zbog oštećenja mijelinskog omotača koji štiti nervne ćelije u mozgu. Usljed oštećenja ovog omotača prenos signala od mozga ka ostalim organima u tijelu se usporava ili potpuno izostaje, što izaziva mnoge neurološke poremećaje i simptome kao što su otežan hod, ukočenost, trnjenje ekstremiteta, paraliza, dupli vid, gubitak vida.

Sjögren-ov sindrom

Sjogrenov sindrom karakteriše oštećenje žljezda koje omogućavaju podmazivanje (lubrikaciju) očiju, usta i drugih organa. Kao glavni simptomi se javljaju izrazita suvoća očiju, usta i drugih sluzokoža (digestivni trakt, disajni putevi, vagina).

Miastenija gravis

Komunikacija između mozga i mišića se vrši preko nervno-mišićne sinapse. Nervne ćelije oslobađaju u nervno-mišićnu sinapsu neurotransmitere (jedinjenja koja prenose signale), koja se vezuju za receptore na mišićnim ćelijama, nakon čega dolazi do mišićne kontrakcije.
Kada se autoantitela vežu za te receptore, prenos signala je poremećen i javlja se mišićna slabost.Miastenija gravis je obolenje u kome se stvaraju antitijela protiv acetilholinskih receptora.

Ankilozirajući spondilitis

Ankilozantni spondilitis je bolest vezivnog tkiva kod koga dolazi do upale kičme i velikih zglobova koje dovode do pojave bola i ukočenosti.

Sistemska skleroza (sklerodermija)

Sklerodermiju karakteriše pojava zadebljale i tvrde kože, a slične promjene se mogu javiti i na unutrašnjim organima. Čest simptom ove bolesti je Rejnoov fenomen.

Bolesti pljuvačne žljezde

Polimiozitis i dermatomiozitis

Polimiozitis je upalna bolest vezivnog tkiva praćena bolnom upalom mišića. Ako se kod pacijenata javi i upala kože, bolest se označava kao dermatomiozitis.

Previous Article

Gojaznost nije nemar gojaznost je bolest

Next Article

Loša higijena zuba i usne duplje – bolesti

You might be interested in …