Aditivi su tvarima određenog hemijskog sastava koje se dodaju hrani u procesu tehnološke proizvodnje i obrade a s ciljem očuvanja osnovnih svojstava okusa, mirisa i same konzistencije.
Postoje i aditivi tzv. prirodnog porijekla, npr. prirodne boje, vitamini, vlakna, enzimi, ali postoje polemike koliko su zapravo i oni pogodni. Poznajemo više od 3500 spojeva koji se koriste u industriji kao aditivi.
Aditivi – upotreba
Nekad davno, ljudi su sami pomoću određenih postupaka konzervirali hranu kako bi produžili njen rok trajanja zato možemo reći da je dobra strana priče ta što je pomoću aditiva danas postignuta visoka sigurnost proizvoda.
Naime, samo prisustvo aditiva u hrani mijenja neke njene izvorne karakteristike. Ponajprije djeluje na ujednačen kvalitet proizvoda kao i što postiže da nam određene sezonske namirnice budu dostupne tokom cijele godine
Osim ujednačenog kvaliteta, prehrambeni aditivi u hrani zadržavaju ili mijenjaju sam izgled namirnice i to u vidu boje.
Pojačivači okusa i arome mijenjaju okus dok sredstva za pravljenje hljeba povećavaju volumen proizvoda. Neki aditivi vežu vodu u proizvodu kao naprmjer fosfati u kobasicama ili hrenovkama dok drugi omogućuju izradu “novih” proizvoda što je najčešće slučaj kod energetskih pića itd.
Kad nabrojimo neke najpoznatije poput dima, soli, sirćeta, začina, sredstava za zgušćivanje itd. vidimo da su to zapravo poznate i svakodnevno dostupne tvari. Te tvari same po sebi nemaju nutritivnu vrijednost ali bez njih hrana i jela ne bi imali okus, boju, konzistenciju, a ni trajnost poput one na koju smo navikli.
Bez aditiva pojedine se namirnice ne bi dugo mogle održati svježima: masnoće bi užegle, a voće i povrće izgubilo bi sebi svojstvenu boju i konzistenciju.
Aditivi – kontrola
Dokazano je da neki aditivi mogu pokrenuti alergijske reakcije u osjetljivom organizmu te djelovati i na promjenu ponašanja osjetljivih osoba. Danas se više od 3000 spojeva može naći u pojedinim vrstama namirnica kao aditivi i to su zakonom klasifikovani spojevi ili strukture ili smjese koji uglavnom čine skupinu aroma a zajedničko im je da ne moraju biti posebno istaknuti i navedeni na etiketama prilijepljenim uz pojedine namirnice. Ponekad se jedino mogu naći njihova generička imena. Aditivi se u namirnice dodaju namjerno, ali su zastupljeni u izrazito niskim koncentracijama. Dodavanje pojedinih aditiva regulisanoo je posebnim propisima prehrambene industrije i zakonima najviših svjetskih i državnih institucija koje takve tvari stavljaju u promet za masovnu upotrebu.
Aditivi koje je poželjno izbjegavati
- Natrijev nitrit- konzervans, služi za očuvanje, boju i okus mesnih proizvoda. Možemo ga naći u panceti, pršutu, hrenovkama, dimljenoj ribi i usoljenoj govedini.
- Butylated hydroxyanisole (BHA) i butylated hydrozyttoluene (BHT) – antioksidansi, koriste se za očuvanje hrane i sprečavanje oksidacije. Nalaze se u žitaricama, žvakaćim gumama, čipsu i biljnim uljima.
- Monosodium glutamat – aminokiselina, koristi se kao pojačivač okusa u supama, salati, čipsu i smrznutim jelima.
- Propil galat, konzervans koji sprečava kvarenje masti i ulja. Nalazimo ga u mesnim proizvodima, kockama za supu i žvakaćim gumama.
- Olestra – sintetička mast koja sprječava apsorpciju masnoća iz probavnog sistema. Moguće ju je naći u čipsevima.
- Kalij bromat – koristi se kao dodatak za povećanje volumena u bijelom brašnu, hljebu i pecivima.
- Sigurni smo da su vas već upozorili da od E621 bilježite kao od baba roge ali ima nekoliko zlih E-ova kojih se treba čuvati, ovaj je najopasniji.Naime, riječ je o mononatrijevom glutaminatu (MSG) navedenom na deklaracijama proizvoda pod oznakom E621 a njegova česta upotreba može naškoditi čovjekovom zdravlju u vidu pojačanog lupanja srca, bolova u prsima, glavoboljama, mučninama, vrtoglavici i sl.E621 je sam opasan ali u kombinaciji sa aditivima E626 do E635 može uzrokovati još veću štetu zato ih proizvođači hrane razdvajaju
Pratite nas na društvenim mrežama